Zvonimir Majdak

Daske Za Suncanje Zvonimir Majdak

..". Mladic je imao neprestano zatvorene oci. Polumrak mu je omogucavao da se usredotoci i pomnije prati razgovor. Ali ni koza spustenih kapaka nije ga mogla kako treba zastititi od jacine i nesmiljenosti sunca. Znoj se slijevao niz sljepoocnice i hlapio na zaru lica. Na usnama se talozila sol, tako je barem zamisljao, jer nije imao ogledala da se vidi. Kad bih sad otvorio oci, mislio je, sigurno bih oslijepio. Sunce je bilo tako jako, iako su zrake vec koso padale, da ni iza zatvorenih kapaka nije vladao mrak nego svijetla polutama s crvenim kolutovima. Koza ce mu se zacrvenjeti. Pametno bi bilo ustati i otici pod tus ili u vodu. Barem da ga netko polije kantom vode! Nitko ga nije polio kantom vode i nije napustio daske za suncanje jer su decko i djevojka nastavili razgovor. Zanimalo ga je sto ce izvuci iz sjecanja. Nisu se skanjivali da dotaknu i najosjetljivije djelice svoga tijela i duse. Nikad nije slusao tako nesmiljeno iskren razgovor. Iako skrti u opisima i neodredjeni u nekim recenicama, bili su mu ipak dovoljno jasni. Pomocu tih nejasnih podataka uspijevao je stvarati nove odnose, nova stanja, saznavati neizgovorene pojedinosti i misliti o onima koje nisu jos rasclanjivali..."